ponedjeljak, 09.03.2009.
Bjelašnički dani 2009.
|
Prethodni vikend mi je bio opet obilježen snijegom! Mislim, moje oduševljenje snijegom je već zabrinjavajuće. Tri posta, tri snježne situacije! Šta mogu kad sam formirala blog u zimu! Mislim da će ovo biti posljednji...snježni. A možda i bez pridjeva "snježni" Dakle...u petak, moja vjerna družba i ja, krenusmo put Sarajeva na već tradicionalno (nama doduše tek drugo) druženje "Bjelašnički dani". To je druženje planinara kojega organizira PD Bjelašnica. Okupljaju se planinari iz BiH i iz susjednih država. Krenusmo u petak s namjerom da malo budemo i u Sarajevu. Stigli smo tek oko ponoći, ali smo svejedno uspjeli pojesti lepinju sa kajmakom na Baš Čaršiji i popiti Sarajevsko pivo u prekrasnom "retro" kafiću. Dobro, znam da ne ide pivo i kajmak...al', vjerujte, u Sarajevu ide sve sa svačim  Malo smo lutali pustim ulicama...  grijali se na vječnoj vatri...  na uspomenama iz nekih davnih vremena...  Ostavismo i trag...nek se zna ko je ovdje sjedio!!!   U subotu ujutro smo krenuli na Bjelašnicu...o tome neću puno. Snijeg možete, ali samo približno, dočarati jedino fotografijom...riječima nikako! zato...nu ga!       Sa tuluma koji je uslijedio u noći sa subote na nedjelju imam jako puno fotografija...samo, one su zanimljive jedino nama...ekipi...zato samo par komada da se osjeti ugođaj!   Samo da napomenem, da smo od pet popodne do pet ujutro pjevali...i bančili. Sad ovo pričam promuklim, seksipilnim glasom...osjetite li? Izgubih dobar glas u nepovrat! Al' nije mi žao, nije mi žaoooo  I onda, nakon par sati spavanja...na put. Odlučismo se na povratak preko Mostara. U neku sitnu uru sam se pohvalila Bosancima da ćemo ići vidjeti "mostarski most"...  možete misliti kol'ko sam "vesela" bila kad sam to izjavila. @Suncokreta2 me spasila ispravkom krivog navoda. Rekla je :"Ne mostarski most, nego na Neretvi čuprija!  ..ovim putem joj se zahvaljujem.E pa "Lijepi li su mostarski dućaaaani...još su ljepši mladi...aaaaa    Neke stvari ne smijemo zaboraviti...a neke ne možemo! |
utorak, 20.01.2009.
SKIJANJE
|
Ovako...da prvo malo pojasnim! Nije da mi se piše, gužva mi je na poslu, dijete bilo bolesno a onda sam u autu i sve podredim njoj...sve mi govori da ne gubim vrijeme ovdje, ali pritisak je prevelik! Samo pročitajte zadnje komentare. A to su mi ipak predragi ljudi da bih riskirala da ih izgubim. A i komentari dobro dođu...kad već pišem, jel'! Dakle, tema ovog posta je skijanje. Sreća pa napomenuh, jer nikako ne biste pogodili. Ovako, skijanje je nešto što najbolje obožavam! Inače, obožavam snijeg, al' skijanje je sport kojemu se predajem jače nego najstrastvenijem ljubavniku...hm...malo smo erotični, ali pokušavam vam približiti tu svoju ljubav prema skijanju. Nisam ja dugo skijašica...nisam ja ni neka skijašica...ja se samo znam spustiti niz padinu! Zapravo, nije samo skijanje u pitanju, obožavam cijeli zimski odmor. Od trenutka kad sjednem u bus, za mene počinje prekrasan odmor. Zatim uživam u svakom trenutku, u svakom satu svih događanja koja slijede. Imala sam sreću da svih ovih godina imam super ekipu. Onaj osječaj kad se vratiš sa skijališta, pa, umoran, smrznut, ponosan što su ti svi dijelovi tijela na svom mjestu, pa započne druženje...kuhanje...bančenje...piće...pjesma...gitara (ponekad) a sve u društvu divnih ljudi. Mislim, ti ljudi moraju biti divni, jer kako bi inače izdržali 8 ili 10 x 24 sata sa nekim koga ne voliš...i ko tebe ne voli? Nikako! Dakle, ove godine je ispalo da prvi put idem vani na skijanje! Slučajno, ekipa se promijenila, odredište se promijenilo i eto me u Francuskoj! Jebiga, nisam ja kriva što još uvijek ne smatram da idem "vani" kad idem na Jahorinu. Pet godina sam, studirajući u Sarajevu, pohodila Jahorinu, ali nisam proskijala. Rekoh sebi, to je preskup sport da bih si ga priuštila! A eto, priuštila sam si ga! Šta mogu, nisam kriva što sam bogatašica...hehehe...slobodna...neudata...khm..odoh ja Da se vratimo temi. Za zainteresirane, ovo skijanje je koštalo manje nego, recimo, malo luksuzniji vikend u npr. Zagrebu...ili Puli... A provod bogovski...doduše, ekipa je bila planinarska...naviknuti na manje komforan smještaj...naviknuti se sami zabavljati...dovoljni sami sebi uz svesrdnu pomoć majke prirode i njenih ljepota. Sad ću staviti par slikica da vam dočaram ugođaj: Kad stignete na skijalište, prvo, ali baš prvo što vam je činiti, je odabir najbolje birtije u kojoj ćete se uredno, slijedećih dana, tankati antifrizom! Mora biti na zgodnom mjestu, osunčana, prihvatljivih cijena...ma u biti kao i sve birtije. Moj vjerni "suskijaš" i ja smo zajednički odabrali...to bi bilo to!  Uz birtiju mora biti dobro urađena, lagana staza, jer, neposredno po ulivanju goriva nije uputno činiti zahtjevne spustove. Dakle, samo lagano! Otprilike, ovako:  Ovo treba biti daleko od birtije i samo za hrabrije...  Vrijedi i za ovo  U društvu ova tri komada mo'š šta hočeš! Nekako mi se čini da sam ja uvijek sa tri komada! @suncokreto...šta imaš reći na ovo?  Ako malo bolje pogledate, tamo u daljini je jezero (akumulacijsko)...to je ta priroda o kojoj uvijek govorim...dobro, tu sam i ja....da ne bude poslije:"a di si ti u toj priči?"  I na kraju, ja ne bih bila ja kad se ne bih pohvalila dimenzijama! Ako malo pažljivije pročitate na bijeloj strelici iza nas (jebemti kad ću naučiti zaokruživati?) piše 2746 m...dakle...a i bez toga, na facama nam se vidi da smo jako, jako visoko..heheh Nos nije uvijek crven od alkohola, zna se zacrvenjeti i od hladnoće!  |
ponedjeljak, 29.12.2008.
'Ajd da i ja napišem božićni post
|
Dok većina ljudi vrijeme provodi uz Božični koncert, puricu, bor, trpezu, darove...mi, u duhu novootkrivenog svijeta planinarenja, krenusmo u Planinu (namjerno napisano veliko p). Samoorganizirane, odnosno organizirane od strane naše "za planinu uvijek spremne" Sandre, krenusmo na Mosor. Nije bilo u cik zore, al' nije ni nešto zahtjevna planina. U dom stigosmo a da se nismo ni zapuhale. Kondicija na nivou! A krenule s namjerom da se riješimo viška kalorija i nadomjestimo manjak kondicije. Naravno, odmah smo se uhvatile pražnjenja sadržaja ruksaka, te nakon popijene kave, zapadosmo u ugodno fjakasto raspoloženje. Slijedili su molečivi pogledi međusobno upučivani sa žarkom željom da i ostanemo unutar objekta uz toplu kalijevu peć. Međutim, niko ne izgovori spanosnu rečenicu :"Ostanimo ovdje!", te krenusmo dalje. Zaborvih napomenuti da smo uredno na grupi izvijestili namjere glede ovog izleta, i znate tko nam se javio? Nitko! Ništa neobično, ipak to nije bio poziv na tulum, nego na planinu! Dakle, krenusmo iz doma i odlučismo se za smjer Dom- Kontejner-V.Kabal. Slijede fotografije sa tog kratkog, ugodnog izleta. Samo da dodam, prije nego počnem tešku operaciju postavljanja fotografija. Moram se pohvaliti da smo ovaj put ispoštovali vrijeme napisano na putokazima. Dakle, one moje izjave povezane sa spominjanjem uže i šire rodbine onima koji upisuju vrijeme potrebno za penjanje na određene vrhove, više ne vrijede.  Na samom početku dočako nas zaleđen potočić. Noćas je zeko tražio mamu...  Samo da se zna da mi penjemo sa osmjehom!!!  Kad naučim zaokruživati na fotografiji, zaokružit ću onaj maleni vrh koji viri iz magle i skromno i samozatajno reći da smo ga pohodile...  Malo snijega za "vađenje masti" figurativno i doslovno  i još malo snijega  Evo nas na vrhu! Poslovna i savjesna Sandra odmah to i dokumentira  a skrušena Marijana...  Da ne bude da je samo snijeg...bilo je i leda, i to odmah uz dom. Dakle, da bismo uživale u snježnim radostima nismo trebale toliki đir napravit! Al vidjesmo ovo tek u povratku! hm...  I na kraju...moje drage planinarske druge...s njima je uvijek dobro i zabavno! p.s. Na povratku smo srele prekrasnu, crnu kujicu. Taman sam zaustila :"Poznat mi onaj pas...podsjetite me...!" kadli se pojaviše Marjan i Daba. Naravno, momci su, kako i dolikuje momcima...krenuli planinariti u tri popodne. |
ponedjeljak, 08.12.2008.
prvi pokušaj...ali sa fotografijom!
|
Ovo šta slijedi možete zahvaliti @ćelavom...za sve loše, on je odgovoran, a za sve dobro, zasluge su, naravno, moje i samo moje. E sad, ja uopće ne znam šta slijedi...vi ste u prednosti jer vi već sad, dok ovo čitate, znate šta sam ja to uradila...pa da ne duljim, bacam se na posao Ako rezultat bude adekvatan večeri koju sam upravo spremala, bolje da se ne laćam...kao ono " ko se mača laća, od mača..." ne znam dalje, al valjda je "plaća"  Uspjelo!!! Dakle, nemam se ja šta zahvaljivati @ćelavom, jer...mislim...sve je to moja i samo moja zasluga! Komentar na sliku je slijedeći: to sam ja na vrhu "planine bogova", čitaj Olimp sa tri komada...mislim...komentar je suvišan  |
